Budući da slika govori više od 1000 riječi, djelić  atmosfere, kao  i video prikaze pobjednika retoričkih karaoka i intervjua  sa Stjepanom Mesićem  možete pogledati na www.mocuvjeravanja.com.
Onima među vama koji ste bili tamo to je prilika za sjajno podsjećanje na jednu neobičnu, raznoliku konferenciju prepunu druženja, inspirativne  komunikacije - nastavak dobrog starohrvatskog  „networkinga“, još od vremena kad smo se družili i razgovarali čehajući perje.
Onima koji nisu bili tamo ta dva uzburkana dana, neka to bude motivacija za neki drugi put. Jer njih bismo teško uvjerili u sjajnu energiju, dobru „vibru“, neponovljive retoričke izvedbe i uzbuđenje koje smo svi osjećali dok smo svakih 20 minuta „uplovljavali“  u novu  komunikacijsku temu. A teško bismo ih uvjerili zato što čovjek, čuli smo i na Konferenciji, nije racionalno, nego energetsko biće, a kemija prostora i ljudi, koja čini atmosferu, neponovljiva je. Neki drugi prostor i vrijeme donijet će neke nove čestice u zraku.

Selo gori, a baba se češlja

A evo i nekih izjava predavača i citata koji su obilježili Konferenciju, naveli na razmišljanje, nasmijali prisutne, osvijestili:

Iz predavanja Ivana Tante o komunikacijskoj megalomaniji

“Često sam morao pojesti vlastite riječi i moram priznati da je to uvijek bila zdrava hrana.“ Churchill
„Sve češće čujemo da se kriminalce naziva kontroverznim poduzetnicima, prostitutke kraljicama noći ili pijance ljudima koji vole zaviriti u čašicu…“

Iz prezentacije Armanda Chapina Rodrigueza o strategijama za marketing znanja

„Komunikacija nije čvrsti proizvod, nego tekućina za kalup publike."

Predrag Pale, za vrijeme prezentacije „Imamo li mi što za reći?“

„Nikada nisam bio na konferenciji na kojoj je na početku i na kraju bio jednak broj ljudi, niti na nekoj koju nije otvorio neki političar. Sve do sada.“

Stjepan Mesić o izjavi „dosta mi je ovih sranja“

„Da, rekao sam to jer nisam znao da još snimaju. Sad mi je žao zbog toga.
A zapravo i nije.“
 
Iz prezentacije Borislava Miljanovića o javnom govoru u Srbiji

„Govori srpski da te ceo svet razume - ne možete vjerovati koliko ljudi u Srbiji u to vjeruje. Tri milijuna gledatelja prati seriju „Selo gori, a baba se češlja“. Uostalom, što očekivati od retorike u zemlji u kojoj samo 15,1% ljudi posjećuje zubara.“

Iz predavanja Ranka Končalovića o pohvalama i kritikama  

„Od dobre pohvale mogu živjeti dva mjeseca!“ Mark Twain

Tog proljeća 1984. njemačka pjevačica Nina Kerner sa svojom je pjesmom „99 Luftballons“ učinila više za ugled i imidž Njemačke od mnogih tada aktivnih političara. Njezina pjesma, koja nije bila duža od 4 minute i s tekstom koji doduše nije bio neko intelektualno dostignuće, ali je bio duboko prožet pacifizmom, osvojila je sam vrh pop-lista u 14 zemalja. Za Nijemce, čiji jezik možda nije baš stvoren za pjevanje, (ali jest za filozofiju i pjesništvo), ova je pjesma bila hrana za nacionalni ponos, prilika za iskazivanje pacifizma kao nacionalnog političkog stava.
„I naša pjevačica Severina, najnovijim izazovom premijerki Kosor u obliku broša s brojem nezaposlenih u Hrvatskoj, nije više zezancija, nego jasno izražavanje političkog stava“, komentira Krešimir Macan iz Manjgure. Slažem se, no to ujedno pokazuje koliku moć i utjecaj na javno mnijenje mogu imati pjevačke, sportske i estradne zvijezde. Naime, slika Severinina broša i tekst dobili su prostor u medijima veći od ukupnih objava koje je imala 1. međunarodna konferencija o retorici i kulturi komuniciranja. I to je, dragi moji, izražavanje stava – prema važnosti znanja, prema poduzetništvu, prema kulturi…
Ali to dokazuje i nešto drugo - premoć neverbalne komunikacije. Toliko dobrih i lijepih stvari izrečeno je na konferenciji „Moć uvjeravanja“, ali jedan Severinin broš izazvao je puno više gužve. Stoga se samo djelomično možemo složiti s citatom Tomislava Ladana, kojeg je u svojoj prezentaciji izrekla Jasmina Nikić: „O bilo čemu teško ćemo išta izreći bez riječi.“ O, itekako hoćemo, gospodine Ladane.
Inače, sviđa mi se Severina kao motivator. Ni retorički nije loša – tako je na davnu primjedbu da je tekst njezine pjesme „Moja štikla“  besmislen odlično odsjekla da ne vidi ni duboki smisao u riječima svjetski poznate pjesme Beatlesa „Ob la di ob la da“. Živa istina.

Puž i drvo

„Never, never, never give up!“ Churchill

Na valu dobre komunikacije i uspjeha naše retoričke konferencije, mi u Ciceronu već ponovo planiramo neke sjajne projekte - usprkos tome što živimo u Hrvatskoj, retorički neobrazovanoj i antikomunikacijski raspoloženoj zemlji, mi smo ipak pomaknuli granice komuniciranja. Doveli smo najjače domaće i strane stručnjake i znanstvenike za područje komunikacija i odradili sjajnu stvar, sudeći prema reakcijama 200 ljudi koji su zajedno s nama dva dana uživali u programu Konferencije. Jer, kako rekoh u svom uvodnom govoru: „Poduzetništvo se ionako ne događa ni u ministarstvima ni u činovničkim uredima Vlade, nego u glavama poduzetnika.“

Za kraj i nama i vama jedna motivacijska priča koja će nas podsjetiti da smo na pravom putu samo ako ne odustanemo:

Jednog sivog, kišnog proljetnog jutra zaključi jedan puž da želi nešto promijeniti u svom životu te da se neće više hraniti samo ranim povrćem iz vrta. U potrazi za alternativom i životnom promjenom krene se mukotrpno penjati na trešnju. Par vrabaca jedva se održalo na grani od smijeha vidjevši ga kako se s mukom penje na visoko drvo. Jedan od njih samilosno sleti do njega i upita ga: „Pa zašto se mučiš, zar ne vidiš da drvo još uopće nema plodova?" „Znam“, odgovori puž i nastavi stenjući puzati, „ali dok se ja popnem, imat će.“

A upravo o vjeri, nadi i upornosti govore i nadolazeći blagdani i zato Vam svima želimo Sretan Uskrs!

Pozdrav sa zagrebačke Trešnjevke!