Poštovana Profesorice Španjol Marković,
Javljam Vam se dok je glava još vruća, dok sam, barem ja, prepun dojmova. Ne bih volio da sve to, s vremenom, ispari, pa da ostanu samo fragmenti zbivanja, ili samo grube slike, začinjene općim dojmovima (mozak poopćava stvari, mijenja ih i briše, jer bi se valjda rasprsno kada bi baš sve i odmah ušlo u nas).
Termin programiranje, koji Vam se, po Vašem vlastitom priznanju, dopao, preuzeo sam od NLP-a (Neuro Lingvistic Programming), iako sam to tek kasnije shvatio, kada ste me upozorili na to, kako ste mislili da sam informatičke struke. Ne znam koliko ste upoznati s tom tehnikom, ali neke njene elemente ste i sami koristili tijekom predavanja (načine doživljavanja predavača i publike, korištenje tih spoznaja u željene svrhe, postavljanje u optimalno stanje, zamišlajnje situacija i sl.). U jednom dijelu bilo je riječi o sidrima, pa sam pomislio da je upravo riječ o NLP-u, ali nije bilo tako. Sidrenje je ostvarivanje željenog stanja svijesti u željenom trenutku. O tome ste i Vi govorili, samo što to nije bilo povezano s NLP-om.
Izražavam gromoglasno zadovoljstvo sa seminarom. Dojmljiva je Vaša visoka profesionalnost, ali i predavačka strast, kojom ste nas neprestance obasipali. Kao što sam Vam već napomenuo, pohađao sam nekoliko seminara različite tematike, ali suvereno, bez ikakve mogućnosti realne usporedbe, Vi ste ti, najbolji i najkorektniji. Dali ste veliki dio sebe tijekom predavanja, bez fige u džepu.
Iskreno (kada koristim ovu riječ ne znači da inače, u ostalim dijelovima teksta to nisam, ali eto, tek tako, kao fraza, možda pojačanje dojma), cijena seminara i nije baš nešto pre mala. No vrijedilo je svaki novčić. Sve je bilo na vrlo visokom nivou. Od samog mjesta događanja, fine papice na kratkim stankama i dugoj pauzi, do dojmljivog nastupa Vas i Vaših suradnika.
Zaista, organizacija je bila na visokom nivou. Na početku ste promovirali germansku preciznost i korektnost u ostvarivanju zadanog cilja i u toj ste nakani u potpunosti uspjeli. Hrabro ste se usprotivili pokušajima odvlačenja od strogog pridržavanja vremenskih termina. Utrošili ste mnogo energije na nas. Bespoštedno ste se davali. Meni se učinilo u nekoliko navrata da Vam je zaista teško. Znali ste problijediti, podočnjaci samo što Vam nisu počeli vrištati. Imao sam osjećaj da na kraju prvog dana, gotovo niste mogli više niti stajati. Dojma sam da Vam je drugi dan ipak bilo malo lakše, jer je Ranko preuzeo dioredavanja , a i na nama je bio veći pritisak. Znam, iz vlastitog iskustva, kako je teško predavati. Čovjek je nakon samo dva školska sata tako umoran, kao da je kopao cijeli dan. Iscijedi to čovjeka, a pogotovo 8 školskih sati, praktički na nogama, s predavanjima odmah nakon jačeg obroka. Još jednom čestitam.
Impresionirala me Vaša otvorenost i širina uma. Doživio sam Vas kao osobu koja je open minded. Ne znam da li osoba, koja drži seminare s ovakvom tematikom, nužno mora biti otvorenog uma, ali Vi to svakako jeste. Ok, možemo biti i nepotrebno oprezni i reći, da ako to i niste, da ste mene uspjeli u to uvjeriti, neovisno o tome je li Vam to bila namjera ili ne.
Kada kažem da osoba koja drži ovakav tip seminara mora biti otvorenog uma, tada vjerujem da je to posljedica znanja, koja ta osoba mora imati da bi bila vjerodostojna. Očigledno je da morate biti upućeni u niz različitih disciplina, koje se međusobno nadupunjuju, ali i preklapaju. U Vama vidim strast za spoznajom i neprekinutu i neugaslu želju za proširenjem vidika i stalnim rastom, samokorekcijom i produbljenjem znanja svih mogućih vrsta (koliko nam to dozvoljava fizika, kemija i biologija naših tijela i umova).
Kako ste i napomenuli, u poslu ste već petnaestak godina. Iz svake Vaše riječi i Vašeg gesta, vidi se da dobro vladate materijom i da iskreno želite i nas naučiti tome što predajete. Lucidnim ste zapažanjima pogađali srž stvari kod pojedinog pohađatelja, ali niste prekoračivali mjeru dobrog ukusa. Na takvom, skliskom terenu, treba biti jaaako oprezan, biti dobar psiholog i što sve još ne, da se, što se ono veli, ljudima ne zamerite.
Ono što fascinira jesu i Vaši suradnici, neovisno o tome što i kako su djelovali. Ranko je pokazao da suvereno vlada tehnikama prezentacije (iako mogu reći da ja nisam mjerodavan da dajem takve ocjene), dok je Željka izuzetno simpatična sa svojom nepokolebljivom ozbiljnošću, ali i očigledno visokom razinom profesionalnosti. Ona je drugog dana došla poslije velike pauze točno na vrijeme. Nije kasnila, nije pokušavala skrenuti pozornost na sebe, nije se nepotrebno isticala. Bila je tamo upravo onoliko koliko i kako je trebalo.
Mene je više fasciniralo to što oni uopće jesu tamo. To govori o Vašoj sposobnosti stvaranja uigrane i skladne ekipe. To znači da ste ih privukli, da je ostvarena neka interakcija među vama, da su spremni dijeliti sudbinu s Vama, a to nije jednostavno postići. Kada ima više prezentatora, svako sa svojim sposobnostima, tada to stvara dojam ozbiljnosti i profesionalnosti. Osobno se, kao što znate, bavim mišlju da održavam seminare i znam kako je teško sve to organizirati. To je ogroman posao i ne može ga netko raditi, a da nema istinske pozitivne strasti u sebi i da ne uloži ogromnu energiju u taj projekt. U konačnosti, predavač mora preuzeti i veliki rizik, jer ne može znati sa sigurnošću kako će cijeli njegov poduzetnički poduhvat na kraju ispasti. Ako vrijedi ta tvrdnja, onda znači da čovjek mora vjerovati u sebe. Taj ste put Vi već prošli, ostajete na njemu, sa produbljenom vjerom u sebe, ljude i općenito život.
Svidjelo mi se to što ste spominjali i Yogu, tehnike abdominalnog disanja, autogeni trening i slično. To govori o Vašem stavu da je dobro koristiti ono što nam pomaže u ostvarivanju našeg cilja. Ne treba zatvarati naš um i unaprijed smatrati da nešto nije za nas. Probaj pa vidi jel' to to ili nije to. Imam osjećaj da ste nam prenijeli upravo takav stav.
Na kraju, objelodanjujem, na osobnom nivou, da sam veseo i to ponajviše zbog toga što sam Vas doživio, već spomenuto, kao osobu otvorenog uma. Nisam se već dugo susreo s nekim tko ima izraženo to svojstvo, onako kako ga ja definiram. Nailazim, u najvećem broju slučajeva, na ljude, koji nemaju tu karakteristiku. Zaista, nije bitna količina znanja i upućenost u međusobno različita područja (to ponekad može biti i ograničavajući faktor). Važna je spremnost da se širi kontekst u glavi, važna je ideja i kreativnost, otvoreni pogled, koji uočava prilike, želja za svjesnim mjenjanjem sebe (ljudi se stalno mjenjaju, ali u najvećem broju slučajeva nesvjesno), prihvaćanje različitosti, tolerancija i kontroliranje emocija, sposobnost uočavanja djelovanja nas samih na druge ljude i dr.
Još jednom hvala Vama i Vašim suradnicima na nezaboravnom seminaru.
Srdačan pozdrav,
U očekivanju skorog susreta,
S poštovanjem
K. Ivandić
PS1 Imam osjećaj da sam pogodio da je najveći problem u mojem glasu, koji se stisne, pa neće ni da pisne. Imam i neku čudnu facu, zgrčenu i s nekim negativnim nabojem. Daljnje napredovanje isključivo ovisi o meni (ta o kome bi drugome i ovisilo). Imam različite ideje, za koje mi je drago da ste pokazali interes. Radim na dva posla, na fakultetu i vodim projektni ured. To mi naravno oduzima mnogo vremena i svakodnevno se susrećem s činjenicom da dan traje samo 24 sata, a pri tome treba i spavati 7-8 sati. Moram sam odlučiti kaj zapravo hoću i to je to. Moram znati želim li cijeli život raditi ovo što trenutno radim, ili ću preuzeti neke rizike. Svojevrsni rizik sam već preuzeo. Radio sam na Građevinskom fakultetu 11 godina i kada mi je trebao izaći natječaj za docenta, to nisu htjeli napraviti, pa sam morao van. Tada mi je nekoliko firmi ponudilo da radim kod njih, uz dobru plaću, mobitel i službeni auto. Odbio sam. Odlučio sam se da bježim od sigurnosti. Otvorio sam firmu i bacio se na tržište i sve je bilo i jest u redu. Nakon dvije godine ponudili su mi mjesto u Varaždinu, na što sam pristao, na nagovor tamošnjih kolega, iako je to bilo narušavanje spomenutog koncepta bejga od sigurnosti. Danas radim i jedno i drugo istovremeno. Unatoč te činjenice, pokušat ću pronaći vremena da razvijem svoj sustav seminara, s kombinacijom mnemotehnika i tehnika učenja, jer me veseli proces stvaranja nečeg novog, ali i sami proces produbljenja spoznaje. Ne zanemarujem i financijski aspekt, dapače…
PS2 Slijede impresije obznanjenje korištenjem tehnike trivijalne poezije
Prezentacija mora imati svoju strukturu,
tako nam kaže profesorica, naš guru.
Profesorica kaže:
ne boj se blamaže,
Pripremi se, iznutra učvrsti,
nemoj da ti budu, zgrčeni prsti.
U sebe imaj vjere,
cilj je doći do, optimalne mjere.
Siguran u svoje riječi,
sve treba, glatko teći.
Svaki je pokret suzdržan, ali sa smislom,
treba se snaći na terenu skliskom.
Na publiku, pogled je blag, ne prečvrst,
nikako ne pokazuj, ispružen prst.
Obavezno smješak na licu,
njime ćeš auditorij, pogoditi u žicu.
Ako si pravi, sredit ćeš ih bez po' muke,
vjeruj mi, jest će ti iz ruke.
Neka se zna, to nije manipulacija,
predavanje je originalan prozvod, tvoja kreacija.
Svaki je puta drugačije, nikad nije isto,
s time smo, posve na čisto.
Pazi kako hodaš,
ipak ti njima, hoćeš nešto da prodaš.
Neka si uvjerljiv, stabilan i snažan,
ne agresivan, manipulativan i lažan.
U ono što govoriš, vjeruješ,
ne prelaziš granicu dobrog ukusa, ne pretjeruješ.
Djeluješ na publiku, neverbalno i verbalno,
i to stalno.
Uvod je neobično važan,
od njega još i bitniji je, završetak snažan!
Odgovori ljudima na pitanje: ''Što tu ima za mene?'',
posadi u njima, interesa sjeme.
Koristi Power Point, flomastere, Flip chart,
budi uglađen, pametan, fin, budi smart!
Budi svjestan, da i u publici, to obični su ljudi,
i neka te to ništa ne čudi.
Daj im zabave, humora, malo ih razgali,
takvom pristupu, zaista ništa ne fali.
Kao ludo, srce mi udara,
imam li ja za govorništvo, prezentaciju, uopće dara?
Dlanovi se znoje, drhti mi glas,
da jednostavno odustanem, možda to je spas?
Idem naprijed, širim kontekst u glavi,
bez obzira na posljedice, to put je pravi.
Uostalom, što se to može grozno zbiti,
da se od sramote, po kutevima, moram kriti?
Smirujem se, duboko dišem,
posljednje zabilješke, na šarene papire, formata A6, pišem.
Ustao sam, pročistio glas,
najteži je onaj, prvi čas.